KRUNA TARLE / SLOBODAN ŠNAJDER
SRETNI PRINC (priča o srcu i rukama) - po motivima istoimene pripovijetke

        PREMIJERA 6. lipnja 2013. 

IGRAJU:
MATILDA SORIĆ - Sretni princ 
MARINA KOSTELAC - Lastić, Grad 
MLADEN ČUTURA - profesor Cvrtila, Gradonačelnik, Beskućnik
MIRA BOSANAC - Pripovjedačica
KATARINA PERICA KIRIN - Dvor, Dvorska dama, Švelja i Dijete, Pisar, Beskućnik, Grad
MATIJA PRSKALO - Vijećnica, Beskućnik, Starica, Grad  
IVICA ANIČIĆ - Beskućnik, Grad
 

TEKST I DRAMATIZACIJA: KRUNA TARLE, SLOBODAN ŠNAJDER
DRAMATURGIJA: SLOBODAN ŠNAJDER
REŽIJA: KRUNA TARLE
ASISTENTICA REŽIJE: MORANA DOLENC
KREACIJA LUTAKA, SCENOGRAFIJA, KOSTIMI: KRUNA TARLE
SKLADANJE GLAZBE: NENAD BRKIĆ
OBLIKOVANJE SVJETLA: IGOR MATIJEVAC, VILIM SEVER
OBLIKOVANJE VIDEA: NENAD BRKIĆ, DRAGO DOLENC
KOREOGRAFIJA: KRUNA TARLE, MORANA DOLENC
INSPICIJENTICA I REKVIZITERKA: VINKA KRNĆ
______________________________________________________________________

Draga djeco! Dragi mali prijatelji!

Otkako smo došli na svijet onima koji nas vole, dobili smo već mnogo toga.
Mnoštvo različitih stvari ali i lijepih riječi i osmjeha....
Sretni princ želi nas podsjetiti na jedan isto tako divan osjećaj, a to je kada mi sami dajemo, darujemo.
Sigurno vam je taj osjećaj sreće i ispunjenosti već poznat, i nemojte ga nikada zaboraviti.
A onda će, zahvaljujući vama vaš svijet postati još mnogo ljepše mjesto nego što je to ovaj svijet koji vam mi ostavljamo.
I u tom svijetu ptičica se sigurno neće moći krivo zaljubiti, jer ljubav je uvijek prava. 

Dragi odrasli, to jest. mi sami!

Nekako vjerujem da uz dostojanstvo djeteta ide i pravo na tišinu, na mir, na odmor od neprekidne trke za zabavom, za smislom, za bijegom od takozvane dosade, pravo na odbijanje odgovora na pitanja  koja još nisu ni postavljena.
Kada nam se učini da tu svoju djecu više ne razumijemo, jer ne znamo što još sad žele a dali smo im sve, možda bi bilo dobro upitati se što je zapravo to sve.
Vjerujem da djeca na neki svoj tajanstven način još znaju istine koje smo mi već putem zaboravili.

Preostaje nam da velikoj pjesnikinji zahvalimo na ovim dubokim stihovima:

da bi shvatio davanje kao uvjet i oblik primanja,
i da su drugi on sam, i da zvona, ma gdje zvonila
uvijek njemu zvone,
koliko treba čovjeku
da bi to shvatio -
kolik prostor da svlada 
i koliko vrijeme,
koliko polja da preplavi,
kolike ceste da prevali?

Život? Više od života? Nekoliko života?

(Vesna Krmpotić: Brdo iznad oblaka)

Posvećujem uspomeni na svog oca Đuru Tarle                                              Kruna Tarle
______________________________________________________________________

Bajke nam dolaze ne znamo odkuda. Većina je skupljena kao
sretan nalazak: Ima ih koji su ih skupljali i bilježili, a najčešće
metodom ,,uho na uho": neka dobra baka, neki pričljiv djed,
ispripovijedali bi bajku kako su oni upamtili od svoje bake ili
djeda. Kako je bajka u stvari nastala ne znamo; a ne znaju to niti
vaše bake i djedovi.
Međutim, mi znamo tko je izmislio bajku o sretnom princu. Nju
je napisao Oscar Wilde i to godine 1888; mnogo prije ratova,
strahova i bijede novijih vremena; mnogo prije no što su se mogli
roditi vaše današnje bake i djedovi.
Oscar Wilde nije odživio sretan život. Nisu ga jako voljeli oni
među kojima se rodio. Čak su ga strpali i u tamnicu za nešto za što
nije mogao biti ni najmanje kriv: Baš kao i lastić iz njegove bajke,
koji se zaljubi u jednu trsku, i njega su osudili jer se zaljubio krivo.
Druge krivnje na njemu nije bilo. Umro je osamljen, u prgonstvu,
smrznuo se, kao i naš ptić, zbog ne-ljubavi svojih suvremenika. 
Lastić naše bajke smrzava se jer je zakasnio otići u topli Egipat
kao druge laste njegova jata. Oscar Wilde, pisac kojemu smo
beskrajno zahvalni za ovu bajku, umro je zato što se u mnogočemu
rodio prerano.
Zato što je živio nesretan život, Wilde nam je napisao bajku Sretni
princ. To je priča o beskrajnoj ljubavi za bližnje koje princ voli
više nego samoga sebe; o ljubavi koja ne računa s tim da bude
uzvraćena jer ona oplemenjuje onoga koji se razdaje drugima. Od
toga nema veće nagrade.
To je samo naoko tužna bajka. U stvari, ona nam prenosi vijest o
pobjedi Dobra nad Zlom .
Ansambl naših glumaca, Kruna Tarle i ja borili smo se koliko smo
mogli da bismo sačuvali neku, ma i malenu mogućnost one vjere
u Dobro koju je Oscar Wilde, unatoč tome što je bio ponižen i
prognan od strane svojih bližnjih, ugradio u svoju bajku.
Slobodan Šnajder