W. A. Mozart
Čarobna frula
Deset iznimnih pjevača i deset vrhunskih lutkara udružili su snage da bi uprizorili znamenitu borbu između Sarastra i Kraljice noći. Naša inačica Mozartove poznate i voljene opere Čarobna frula spaja lutkarstvo, živog glumca, vrhunsku glazbu i scenski spektakl. Kraljević Tamino nalazi se zarobljen u svemu tome i mora proći mistične zavjete vode, zemlje, vatre i vode u potrazi za vrlinom i - mladom. Za to vrijeme njegov manje idealističan pratilac, ptičar Papageno, samo želi zgodnu družbenicu i dovoljno hrane i pića. Polazište režije Krešimira Dolenčića bila je međuigra lutkara-glumca i njegove lutke. Premda su čitavo vrijeme svjesni da su dio opere, opetovano bivaju uvučeni natrag u radnju čak i kad bi radije pobjegli iz čarobne šume pune zmajeva i drugih čudesnih bića. U svojoj adaptaciji izvornog libreta Ana Tonković-Dolenčić izostavila je težak masonski simbolizam i naglasila komične aspekte te bajkovite priče. Skraćena radnja, koja traje tek nešto više od sat vremena, djeci je lako pratiti i služi kao savršen uvod u čaroban svijet opere. Trajanje predstave: 60 minuta.
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Lutke osmislio: Goran Lelas
Namijenjeno djeci osnovnoškolske dobi
Priča u stihu o Ježurki Ježu oduševljavala je desetljećima naraštaje djece, a ove sezone vraća se i na pozornicu ZKL-a nakon 1984. godine. Životinjski likovi savršeno su prikladni lutkarskom glumištu jer ih mali ih gledatelji doživljavaju kao naravno otjelovljenje. Lijin poziv Ježurki na večeru i njegovo odbijanje da svoj skromni dom zamijeni njenim raskošnim staništem (unatoč ruganju Mede, Vuka i Lije) jasna je i jednostavna poruka kako valja voljeti svojom dom ma što o njemu drugi mislili. Domoljublje nikada nije prerano učiti i osjetiti!
Autor 70-ak knjiga, dobitnik 20-ak najuglednijih nagrada, počasno ime na svjetskoj IBBY listi, čovjek koji neumorno prevrće i izvrće riječi za dječje duše, osvaja lektire i antologije, uznemiruje književnost veselim naslovima, uznemiruje jezik ludističkim igrama, oduševljava mlado i staro (L. Žigo), Balog je izazivao veselost dječjega gledališta u ZKL-u Nećkom Svojeglavečkom i nastavkom Kako je Nećko postao Hoćko. Nećko se sada vratio u velikom stilu, obogaćen novom glazbom i animiranim likom! Ne samo to - autor Zvonimir Balog je u međuvremenu dopisao nekoliko prizora dodavši još likova koji bezuspješno pokušavaju podmititi dijete da se rodi (kardinal, mađioničar i drugi), od kojih je redatelj odabrao lik Predsjednika. Stoga će i oni koji se dobro sjećaju stare predstave moći uživati u novoj prilagodbi, novom prizoru (koji će zacijelo nasmijati i djecu, i odrasle) i novoj tehnologiji kojom je dočaran «nevidljivi» glavni lik u predstavi.
Bajka o malešnom sinčiću (pedalj muža) uboge seljačke obitelji koja je s golemom radošću dočekala njegov dolazak na svijet, takvom da je nije mogla pomutiti ni njegova sićušnost, obiluje uzbudljivim zgodama i obratima. Želeći spasiti obitelj od siromaštva Palčić upada u brojne pogibelji, ali iz svake se neprilike uspije izvući svojom spretnošću i naročito domišljatošću. Osobinama koje su mu vjerojatno podarene kao nadomjestak za nepriličan uzrast, a koje su mu omogućile izlaz iz gotovo nemogućih situacija i konačno ga vratile u obiteljski dom. Trajanje predstave: 40 minuta
Jednom davno živio… «Kralj!», reći će odmah mali čitatelji, ali ne djeco, u krivu ste. Jednom davno, živio komad drva… Tako počinje bajkovita pripovijest Carla Collodija, koja je u međuvremenu već prešla u legendu. Premda se Collodi služio motivima koji su poznati iz bajki, u priči o lutku koji želi postati pravi dječak, vile i druge natprirodne pojave suprotstavljene su krutom i katkad okrutnom stvarnom svijetu, a pouzdavanje u čudesa (kao što je stablo koje umnogostručuje zakopani novac, zvjezdana slava na pozornici ili zemlja u kojoj užitak dolazi bez obveza) uvijek ostavlja lutka razočaranog, prevarenog i još dalje od cilja no što je bio. Njegov je cilj jedina prava čarolija - pretvorba iz lijepo oblikovanog drveta u dječaka od krvi i mesa. Premda je u pustolovinu krenuo tragajući za slatkim užicima, lutka će na kraju do cilja dovesti gorko iskustvo. Naučit će da se prava čuda događaju, ali da nagrada nikada ne pada s neba…
U povodu 500. obljetnice rođenja slavnoga dum Marina prilagodbu njegove pastorale za lutkarsku izvedbu napravio je pjesnik i lutkar Luko Paljetak, glazbu skladao Đelo Jusić, a uprizorenje će potpisati četvrti Dubrovčanin – Joško Juvančić. Riječ je o svojevrsnom lutkarskom glazbeno-scenskom djelu u kojem se susreću mitološki i zbiljski svijet, stihovi i proza, uzvišeno i komično u maštovitoj kazališnoj igri velikoga meštra koja je – zašto ne? – potaknula Shakespearea za njegov San Ivanjske noći. U Plakiru parovima se u ljuvena snatrenja upliću vile ili se pak oni sami spotiču o vlastite naravi i svjetonazore. Zbrke i traženja, snubljenja i odbijanja napokon se okončavaju sretnim spajanjem srodnih bića kako to već i priliči dramskom djelu napisanom u povodu pirske gozbe. Ova će nagrađivana predstava zacijelo još dugo oduševljavati male gledatelje.
Srećko među bubama pripovijest je o nepromišljenom dječaku koji u igri muči kukce, dok i sam jednoga dana ne bude čarolijom smanjen na veličinu bube. Preobražaj u kukca dječaka će poučiti suosjećanju prema svim živim bićima, bez obzira na to koliko pari nogu imaju. U Zagrebačkom kazalištu lutaka, Srećko je praizveden 1964., a već iduće godine predstava je nagrađena prestižnom Nagradom Grada Zagreba za izniman umjetnički uspjeh. Srećko među bubama svoj je uspjeh dokazao i na testu vremena jer četrdeset i dvije godine gotovo da i nije silazio s repertoara našeg kazališta, te je ukupno odigran 609 puta. Trajanje: 60 min.
Pripovijest o hrabrom Tigriću prvi je put zaživjela na pozornici Zagrebačkog kazališta lutaka daleke 1974. i odonda je nekoliko puta obnavljana. Klasične redateljske postavke Davora Mladinova nisu zastarjele do danas kao ni bezvremena priča poljske spisateljice Hanne Januszewske. Ovo originalno lutkarsko djelo obišlo je gotovo sve pozornice lutkarskih kazališta Europe i bavi se vječnom temom hrabrosti prikazane pustolovinama malog tigra koji je zgrozio starije tigrove otvoreno priznajući vlastite strahove. Kada mu glavešine zbog toga oduzmu pruge, simbol tigrovske hrabrosti, mladunče mora pronaći načina da ih ponovo zasluži… i ništa ga neće zaustaviti na tom putu. Redatelj obnove je Đuro Roić.
Jedna od najljepših bajki, utkana u djetinjstvo svakoga od nas, priča je o lijepoj, mudroj i dobroj kraljevni Trnoružici. Smrt pretvorena u stoljetni san i poljubac koji donosi život, nisu samo nezaboravno dječje štivo, već i često korišteni motivi u likovnoj, glazbenoj ili baletnoj umjetnosti. Sve počinje rođenjem dugo željenog djeteta i dolaskom sedam dobrih vila, te nepozvane, zle vile koja izriče prokletstvo... Trajanje: 45 minuta
Među pregršt bajki koje djeca najviše vole i koje se ne smiju ispustiti iz nijedne knjige izabranih priča zacijelo pripada i ona o vuku i sedam kozlića. Nije ni čudo, jer zadovoljava sve važne uvjete da bi se dopala djetetu. Prvo, zna se odmah tko je u njoj dobar (mama koza i kozlići), a tko zao (vuk). Zatim, zlo napada, a dobro se brani. Potom, tijek bajke izaziva strah: vuk je opak i jak, a kozlići slabi i prestrašeni ... ... Dramatičar Mate Matišić nije odolio napasti da u svoj igrokaz na zadanu temu unese prstohvat suvremenosti. Trajanje: 55 minuta
Klasična, djeci dobro poznata bajka, obiluje okrutnostima - od roditeljske odluke da djecu zbog siromaštva prepuste sudbini ostavljene u šumi do zločeste vještice koja šopa dječaka kako bi bio slasniji zalogaj. Srećom, u bajkama uvijek dobro pobijeđuje zlo, pa ih zato i doživljavamo kao moralnu potporu i ohrabrenje. Naša predstava nastojat će lutkarskim izričajem približiti djeci dobro poznate lukove i priču dodajući im čaroliju kakvu znade i može pružiti samo kazalište.
Premda je pripovijest o mačku pomagaču stara više stotina godina i zabilježena po čitavom svijetu od Sibira do Filipina, upravo je Charles Perrault od nje napravio klasik književnosti za djecu. Kako to već biva, najmlađi mlinarev sin naslijedio je prividno najmanje vrijedan dio očeva imutka - mačka. Premda je mačak u mlinu vrlo koristan za hvatanje miševa koji bi se u protivnom gostili zrnjem, mladić ne zna što bi s njim dok mačak ne - progovori. I tako mladić, htio ne-htio, biva uvučen u svijet poznate bajke u kojemu će morati pobijediti čudovište, umiliti se kralju i, naravno - osvojiti ruku kraljevne. Sve to ne bi bilo moguće bez velikog meštra ceremonije, mačka Baltazara koji vragolijama i vještinama kuje sreću svoga gospodara i kroji našu živopisnu i živahnu predstavu.
Tri boje (Crvena, Plava i Žuta) i tri svirača (cvrčak Ting, mrav Tang i dinosaur Sukrapina) dolaze u staro napušteno kazalište da ga urede i ožive. Isprva se prepiru tko će i što napraviti da kazalište opet privuče djecu i glumce. Svatko ima svoju zamisao i sebe drži pametnijim i sposobnijim za tešku zadaću od drugih. Napokon shvate i prihvate da zajedničkim snagama stvore mogućnosti Glumcu kako bi on oživio glumište. Jer bez glumca nema ni kazališta. Suvremeni hrvatski dramatičar Dubravko Jelačić Bužimski napisao je lutkokaz prepun sjajnih songova i maštovite igre, poučan i zabavan istodobno.
Djeca su prvi put upoznala Petra Pana upravo na kazališnoj pozornici. Škotski pisac J. M. Barrie prvo je napisao dramu, koja je premijerno izvedena 1904., a onda ju, potaknut velikim uspjehom kod gledatelja, pretvorio u roman, objavljen 1911. Poslije tog romana, naslovljenog Peter i Wendy, objavio je i nastavak, a tijekom idućeg je stoljeća nastalo više djela nadahnutih likom dječaka koji odbija odrasti: od romana i pjesama do filmova i predstava. «Sva djeca, osim jednog, odrastu», uvodna je rečenica romana. Želja za vječnim djetinjstvom veoma se često doživljava kao romantičan iskaz čežnje za dječjom nevinošću, svježinom percepcije i bezbrižnošću. Međutim, Petar Pan, koji može sve što bi svako dijete moglo poželjeti - letjeti, razgovarati s vilama i sirenama, tući se s gusarima - čezne za majkom i toplom svakodnevicom obiteljskog doma, koja je djeci zamorna i dosadna. Petar, ipak, nije običan dječak i iza njegova dječjeg lica naziremo mnogo mračniji smijeh grčkog Pana, pa ova složena priča u sebi spaja romantični bijeg u zemlju snova i tragediju dječaka zarobljenog negdje između neba i zemlje.
Priča o zagađenoj šumi koja uzvraća udarac ocrtava jednostavan princip na kojemu se temelji ekologija: sve se vraća, sve se plaća; kako siješ, tako ćeš i žeti. Baš kao i stanovnici Grada koji svoje smeće uporno šalju u obližnju šumu, malo tko od nas razmišlja o tome što se događa s otpadom jednom kad ga komunalna služba ukloni s našeg praga. Za to vrijeme hrpe odbačenih predmeta u rastu, sve dok prirodi ne dođe «do grla». U Pismu iz Zelengrada taj je ekološki princip opisan u jednostavnim crtama kako bi ga djeca upila već u najranijoj dobi, ali i zato što odraslima također neke stvari jednostavno treba - nacrtati.
Zagrebačko kazalište lutaka njeguje dugu tradiciju uprizorenja klasičnih bajki, vjerujući da ih svaki novi naraštaj mora iznova doživjeti. Bajke su u vječnoj mijeni i preobilje njihovih fantastičnih oblika vječno se prelijeva iz jedne priče u drugu, a njihova sposobnost da zadrže smisao i snagu usprkos preobražajima pokazuje da govore o nečemu što je njihovim čitateljima, slušateljima i gledateljima iznimno važno. Snjeguljica je, tako, priča o nadmetanju jedne bijele kraljevne i crne kraljice te o jabučici rumenoj kao krv. Bijeli kralj je ostario, a kraljeva slabost znači siromaštvo i nemoć cijeloga kraljevstva. Stoga kralj donosi pogubnu odluku: oženit će se bogatom ljepoticom iz tuđine. Njezinim dolaskom započinje dobro poznato nadmetanje kraljice s čarobnim zrcalom i crnom magijom te Snjeguljice i njezinih sedam patuljaka...
Slavenski mitološki ciklus o rođenju Svarožića, njegovim ljubavima i neprijateljima te pobjedi nam mrakom, redatelj Krešimir Dolenčić će pretočiti u raskošnu glazbeno - scensku igru. Osnovna je namjera istrgnuti iz zaborava mitološke likove poput Svarožića, Morane, Velesa i Mare, njihove strašne bitke, veličanstvene pobjede i mučne poraze. Budući da je slavenska mitologija poznata tek u fragmentima, a dječja ju publika uopće ne poznaje, cilj nam je pokazati na koji su način ti božanski likovi preživjeli stoljeća krijući se u narodnim običajima. Kružno kretanje godine, u kojoj jesen uvijek smjenjuje ljeto, a zimu uvijek topi proljeće, od pamtivijeka se obilježavalo obredima: od koleda koje dozivaju živost i svjetlo u srce zime do ivanjskih krijesova koji obilježavaju vrhunac moći prirode. Hrvatski su običaji specifični i po tome što se u njima staroslavenska božanstva miješaju s kršćanskim svecima, pa živopisnu ratarsku godinu, od sijanja do žetve, berbe i kolinja, prate sveci zaštitnici, ali se iza njihovih lica naziru sjenovita, već gotovo posve izblijedjela obličja starijih i mračnijih bogova, koja ćemo pokušati spasiti iz magle povijesti.
Predstava Tri praščića Jiri Jaroša zasigurno je jedna od najgledanijih predstava Zagrebačkog kazališta lutaka posljednjih nekoliko sezona. Poučna priča o tri simpatična i zaigrana praščića i zločestom vuku znana je svoj djeci svijeta i postala je dio njihovog razigranog djetinjstva. U našoj predstavi napravljen je mali odmak, pa vuk nije tako zločest kao u originalnoj priči, tako da na kraju izaziva sažaljenje i simpatije gledatelja. Trajanje: 60 minuta
Priča ima oblik basne, protagonisti su životinje koje osjećaju, misle i postupaju kao ljudi. Svaka djevojčica mašta o svom Princu. Svaki dječak mašta o svojoj Princezi. Tako i Mišica. Dovoljno lijepa i umišljena, priželjkuje najmuža. Odbija prosce, jer jedan je debeo, drugi glup, treći star, četvrti nervozan, a peti je onaj "pravi", ali je mačak. Obijest pobjeđuje razum i dogodi se kobna greška. Umjesto u nježnom i strastvenom zagrljaju muža, Mišica završava u njegovom trbuhu. Ali kako u životu, pa tako i u priči, uvijek postoji rješenje, izlaz iz bezizlazne situacije, "deus ex machina" ove priče je prijatelj, Mišić koji ima travu "kihavicu" i hrabrosti da Mišici pomogne. I eto sretnog kraja, jer inače ne bismo mogli zaspati. Trajanje: 35 minuta