Na 31. Lutkarskome proljeću Vukovarsko-srijemske županije, našoj dragoj kolegici Andrei Baković dodijeljena je povelja „Zvonko Festini“ za doprinos glumačkoj umjetnosti hrvatskog lutkarstva. „Iskreno, nisam se baš nadala da ću dobiti nagradu za životno djelo, iako mislim da sam istu opravdala svojim radom. Moram zahvaliti prvo svim kolegama glumcima, tehnici na prijateljskoj atmosferi što je jako bitno, a onda i redateljima koji su mi povjerili uloge da sam mogla pokazati što mogu i znam. Jako sam sretna i zahvalna na nagradi, a moram spomenuti i svoju mamu koja me od djetinjstva poticala da se bavim teatrom”, rekla je Andrea Baković i istaknula kako je lutkarstvo jedna naporna i teška umjetnost jer iz mrtve tvari moraš stvoriti život biće, no u konačnici je velika sreća. Zna se da nije lako desetljećima održati isti glumački žar, ali Andrea je jedna od rijetkih kojima to polazi za rukom – i to s lakoćom. Njezina zaigranost i smisao za scenski nastup savršeno su se poklopili s repertoarom kazališta namijenjenog djeci, jer Andrea je bila i ostala oduševljeno, rasplesano i raspjevano dijete. Upravo joj je to omogućilo da svakom glumačkom i animatorskom zadatku pristupi s interesom i elanom, koji redovito prelaze kazališnu rampu i drže pozornost publike. Premda izvrsno vlada pozornicom samom svojom pojavom, Andreu krasi i ona specifična samozatajnost nužna da bi lutkar svoj šarm i izražajnost prenio na lutku, a lutka u Andreinim rukama nikada nije troma i umorna, nego pršti živošću i izražava široku paletu emocija. Andrea u pristupu ulogama nikada nije površna niti igra na prvu loptu, nego itekako prati emotivni put svoje uloge s izuzetnim osjećajem za ritam i razvojni luk lika.