Petra Mrduljaš prema Grigoru Vitezu

Kako živi Antuntun

Antuntunov „malko neobičan um“ u predstavi postaje polazište za razigranu priču o mašti, slobodi i pravu da svijet vidimo drukčije. Ondje gdje drugi vide posao, Antuntun vidi igru, a gdje vide predmet i njegovu zadanu namjenu, on otkriva bezbroj novih mogućnosti. Tako se pridružuje velikoj književnoj obitelji sanjara i nepristajatelja, od Don Quijotea do Pipi Duge Čarape, koji pred zadanom stvarnošću uporno brane pravo na neku drugu, vlastitu. Nasuprot Antuntunovoj lakoći stoji svijet odraslih opterećen radom, brigom, budućnošću i stvarima. No kada se pojavi tajanstvena kutijica koja navodno skriva tajnu njegova neobičnog uma, čak i Antuntun počinje sumnjati u ono što je dotad jednostavno živio. Potraga za odgovorom odvest će ga iz njegova desetog sela na putovanje na kojem će otkriti nešto posve neočekivano – i možda shvatiti da svijet postaje mnogo zanimljiviji kada stvari ne moraju imati samo jednu svrhu, pitanja samo jedan odgovor, a stvarnost samo jedno moguće lice.

Petra Mrduljaš