PETAR PAN

„Sva djeca moraju odrasti. Sva osim jednoga.“ Slavna je to rečenica kojom nam J. M. Barrie predstavlja jednog vrlo posebnog dječaka - Petra Pana.
Prizvana zvukom Panovih svirala, djeca obitelji Darling opčinjeno će odletjeti kroz prozor svoje spavaće sobe, željna pustolovina i čudesa, ali i blaženo nesvjesna boli i brige koju će time zadati svojim roditeljima. No kao što roditelji vrlo dobro znaju, djecu je potrebno pustiti da lete, ali i ostaviti za njih uvijek otvoren prozor da se vrate kada požele.
U svijetu Petra Pana ništa nije nemoguće i samo je mašta granica. Prostor i vrijeme ondje ništa ne znače, a Pan dirigira pustolovinama neopterećen obvezama, starenjem i smrtnošću. Zavodljiv je to svijet i u njemu je lako zaglibjeti te zaboraviti kako je nužno ostati usidren u stvarnosti, premda je ona katkad naporna sa svojim silnim zahtjevima i dužnostima. J. M. Barrie ovom nas pričom potiče na razmišljanje o ravnoteži između sanjarenja i suočavanja s izazovima stvarnoga svijeta te upozorava da se na Panov zov treba odazvati s oprezom.
Wendy, John i Michael na vrijeme će se sjetiti da ih čeka majka i da je upravo uz nju njihov pravi dom. Premda ih je Petar pokušao uvjeriti kako odlazak iz njegova čudesnog, snovitog predjela znači vječno izgnanstvo iz svijeta mašte, J. M. Barrie kao kreativan, odrastao čovjek koji je uspio cijeloga života njegovati maštovito dijete u sebi, pokazuje nam ovom pričom da postoji bezbroj načina da odrastemo, a svejedno zadržimo u sebi vilinski prah koji će nam otvoriti prozore mašte, kreativnosti i ispunjenja. Upravo nam taj odjek Petrovih svirala koji čujemo u prostoru između sna i jave omogućava da budemo pjesnici, izumitelji, vizionari ili - lutkari.

Petra Mrduljaš